PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Novaković nije želio da doprinese još jačem razdoru, vjerujući da će uspjeh na predstojećim izborima pomoći da se lakše prevaziđu podjele u stranci. Zato nije reagovao kada su se mladi naprednjaci oglušili o njegov apel da se na poslanička mjesta predlože kao kandidati ugledne ličnosti, nego su, naprotiv, nastojali da istaknu što više svojih pristalica. Pustio je, štaviše, da mladi naprednjaci odrede svoje kandidate za dva najjača okruga – Podrinjski i Požarevački. Podrinjski okrug je bilo tradicionalno Novakovićevo uporište u kome je on po pravilu pobjeđivao.
Posledice su se odmah pokazale. Na junskim skupštinskim izborima naprednjaci su doživjeli poraz jer su izabrana samo tri njihova kandidata. Novaković, koji je bio kandidovan u kragujevačkom izbornom okrugu, nije bio izabran. Poslije toga kod Novakovića nije više bilo dileme. Nije htio da se otvoreno suprotstavi mladim naprednjacima, nego je 26. juna 1906. godine podnio ostavku na položaj predsjednika i napustio članstvo u Glavnom odboru.
Stojan Novaković se poslije toga praktično povukao iz političkog života. Za razluku od njega, članovi Glavnog odbora koji su mu ostali privrženi nijesu ostali mirni. U julu 1906. godine na sjednici Glavnog odbora donijeli su odluku o prestanku izlaženja lista „Pravda” i raspustili organizaciju omladinskog kluba Napredak. To je trebalo da bude mjera kojom bi se spasila stranka od cijepanja. Mladi naprednjaci su, međutim, odbili da poštuju donijetu odluku. Umjesto odbrane krenuli su u napad. Njihovi glasovi sve više su se čuli u javnosti. Naprednjački poslanici u Skupštini bili su isto tako iz njihovih redova. Glavni odbor ostao je i bez uticaja na stranku i bez podrške. List „Videlo”, koji je isto tako ostao bez podrške, prestao je da izlazi. U takvoj situaciji članovi Glavnog odbora su u martu 1907. godine podnijeli ostavke. Time je bio otvoren put konferenciji. A to im je zapravo i bila namjera, jer je samo konferencija mogla da razriješi odnose. Njihovo stanovište dostavljeno članstvu bilo je da se u ime očuvanja jedistvene stranke učini sledeće: izabere takav Glavni odbor koji bi se vratio njenim tradicijama; osudilo bi se sve ono što se dešavalo na izborima 1906. godine, a što je predstavljalo izraz samovoljnosti, neposlušnosti i bezvlašća njenih pojedinih grupa; osigurao bi se opstanak „Videla” koji bi se jedini učvrstio kao organ stranke. Ukoliko bi to bilo prihvaćeno, smatrali su da bi se Stojan Novaković vratio na čelo stranke.
Konferencija naprednjaka održana 16. juna 1907. nije protekla u duhu koji bi starim članovima bio po volji. Grupa oko Pravde nije prihvatila apel članstva Glavnog odbora, što je pojačalo razmirice. Štaviše, mlađi naprednjaci uspjeli su da se u Glavni odbor izabere znatan broj njihovih predstavnika. Jaz se time još više produbio. Neposredno poslije konferencije, devet od sedamnaest članova Glavnog odbora podnijelo je ostavke. Bili su to stari članovi stranke.
Održavanje ove konferencije kao i njeni rezultati uticali su na Novakovića da se trgne iz svoje povučenosti. Na to je dosta uticala činjenica što se njegovo ime često pominjalo u unutrašnjim sukobima između, s jedne strane, njegovih pristalica, tj. starijih naprednjaka, i, s druge, mlađih, okupljenih oko Pravde i omladinskih krugova. Mladi radikali su javno govorili o njemu kao ličnosti koja se umorila i napustila politički život, dok su ga nasuprot njima stariji partijski drugovi branili kao neospornog vođu koga su neprimjerene podjele u stranci razočarale, ali nije htio da ih produbljuje. Novaković se zato, neposredno uoči konferencije, obratio svojim partijskim drugovima. To je trebalo da bude odgovor na njihove molbe da se vrati na svoj stari položaj u Naprednoj stranici i istovremeno obrazloženje zbog čega se povukao. Novaković je precizno analizirao stanje u naprednjačkom članstvu u poslednjih nekoliko godina i podjele koje su naročito bile vidljive prilikom izbora za Narodnu skupštinu u junu 1906. godine. Glavne „krivce” vidio je u onim naprednjacima okupljenim oko Pravde i njihovoj neprimjerenoj borbi, naročito od obnavljanja stranke, u želji da je preuzmu i onemogućavaju da opstane list „Videlo”, koji je bio od presudnog značaja za stranku, optužujući ih da su, kako je već rečeno, radili iza leđa Glavnom odboru i kandidovali na najznačajnija mjesta svoje kadrove. List „Pravda”, kako je ocijenio, bio je osnovan prije obnavljanja stranke u namjeri da ga proture kao partijski organ i da se odredi pravac kojim bi trebalo da idu naprednjaci. Naglasio je da je i prilikom izbora 1906. godine mjesni beogradski odbor koji su oni preuzeli kandidovao ljude na svoju ruku. Novakovićev zaključak bio je da, s obzirom na to da ne može „izliječiti ove osnovne nedostatke, niti izvesti stranku na bolji put”, on se neće prihvatiti vođstva stranke. To se može desiti jedino ako utihnu nesuglasice u stranci, odnosno sve „dokle ljude u njoj ne zadahne čisti vazduh i bolja sloga u mislima”.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.